Tko je bila dr. Maria Montessori?
Dr. Maria Montessori bila je jedna od prvih liječnica u Italiji krajem 19. stoljeća. Školovana kao liječnica, radila je sa siromašnim obiteljima i djecom u Rimu. Tijekom svoje liječničke prakse primijetila je nešto izvanredno: djeca kojoj je nedostajala stimulacija skupljala bi mrvice kruha s poda kako bi zadovoljila svoje senzorne potrebe.
To je otkriće oblikovalo ostatak njezina života. Dr. Montessori shvatila je da tradicionalna medicina i metode poučavanja nisu dovoljne da pomognu toj djeci. Umjesto toga, posvetila se obrazovanju, psihologiji i antropologiji, tražeći način da podrži prirodni razvoj djece.
Godine 1907. otvorila je prvu Casa dei Bambini („Dječju kuću“) u Rimu. Namijenjena obiteljima s niskim primanjima, brzo je postala model obrazovanja usmjerenog na dijete. Njezina se metoda proširila međunarodno, dosegnuvši Sjedinjene Države početkom 1900-ih. Do svoje smrti 1952. dr. Montessori nastavila je usavršavati i promovirati svoj revolucionarni pristup, koji je danas diljem svijeta poznat kao Montessori metoda obrazovanja.
Montessori naspram tradicionalnog obrazovanja
Jedna od ključnih razlika između Montessori i tradicionalnog obrazovanja leži u ulozi slobode.
Tradicionalno obrazovanje: Od djece se očekuje da uče istu lekciju istim tempom, pod vodstvom učitelja. Odrasla osoba je glavni izvor znanja.
Montessori obrazovanje: Djeca uče vlastitim tempom, vođena svojim interesima. Materijali su postavljeni na police od najlakših do najtežih, što omogućuje samostalno istraživanje. Učitelj djeluje kao promatrač i vodič, uvodeći nove lekcije samo kada je dijete spremno.
Ovaj individualizirani pristup jedan je od razloga zašto se Montessori obrazovanje često opisuje kao prikladno „svakom djetetu“, za razliku od tradicionalnih metoda koje se oslanjaju na standardizaciju.
Sloboda s disciplinom: Montessori filozofija
Montessori metoda se ponekad pogrešno shvaća kao "bez pravila". U stvarnosti, Montessori učionice i domovi puni su strukture. Sloboda se daje unutar ograničenja kako bi se podržao rast i odgovornost. Na primjer:
Dijete ne može iznositi nastavne materijale izvan pripremljenog okruženja.
Jesti treba sjedeći, a ne stojeći ili hodajući.
Ova jednostavna pravila pomažu djeci da izgrade samodisciplinu i poštovanje prema sebi, drugima i svojoj okolini.
Dijete, odrasla osoba i okolina
U tradicionalnim učionicama fokus je prvenstveno na utjecaju učitelja na dijete. Montessori obrazovanje uvodi novu ravnotežu:
Dijete slobodno istražuje i bira rad koji odgovara njegovim interesima.
Okolina je pažljivo pripremljena kako bi potaknula znatiželju i neovisnost.
Odrasla osoba (učitelj ili roditelj) promatra, vodi i prilagođava okruženje prema potrebi.
Ovaj trodijelni odnos stvara dinamičan proces učenja u kojem je dijete aktivni sudionik, a ne pasivni primatelj.
Montessori kod kuće: Više od metode u učionici
Dr. Maria Montessori vjerovala je da obrazovanje ne bi trebalo samo ispuniti djetetov um činjenicama, već probuditi njihovu prirodnu ljubav prema učenju. Njezina filozofija nije ograničena samo na škole - može se primijeniti i kod kuće.
Roditelji mogu koristiti Montessori principe na sljedeći način:
Osiguravanje namještaja i alata dječje veličine.
Nudi aktivnosti otvorenog tipa, primjerene dobi.
Postavljanje jasnih granica koje omogućuju slobodu unutar strukture.
Poticanje samostalnosti u svakodnevnim rutinama.
Na taj način djeca ne samo da intelektualno rastu, već razvijaju i samopouzdanje, neovisnost i emocionalnu otpornost.
Zašto je Montessori metoda i danas važna
Više od 100 godina nakon prvog Casa dei Bambini, Montessori metoda i dalje utječe na obrazovanje diljem svijeta. Njezin fokus na neovisnost, poštovanje i znatiželju čini je posebno relevantnom u današnjem brzo mijenjajućem svijetu, gdje su kreativnost i rješavanje problema bitne vještine.
Od učionica do domova, Montessori filozofija nudi bezvremenske smjernice: njegujte djetetovu prirodnu želju za učenjem i odgojit ćete ne samo učenike, već samouvjerena i sposobna ljudska bića.